Glas Ispis
Subota, 07 Prosinac 2019 15:23

st-john-the-baptist1 CustomU one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji. Bijaše onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.


A bio je dijete kad ga je susreo, još u utrobi majke. Šutio je, ne kao njegov otac koji ni riječi ne izusti jer ne povjerova, nego jer još ne bijaše vrijeme. Ali i u toj šutnji znali su drugi da pokazao je na Njega, na Onoga koji ima doći. I zaigra Elizabeti čedo u utobi i napuni se Duha Svetoga.


Živio je, možda, kao i ostali, čekao kao i ostali. Promatrao u šutnji. Dijelove svijeta odbacivao kako bi oči jasnije vidjele, kako bi uši bolje čule, kako ne bi promaknuo dan kada dođe Onaj koji ima biti prvi. Drugačiji od ostalih, ne bijaše od ovoga svijeta jer je gledao prema budućem. A onda zavikao. Poput britka mača, udari ondje gdje izobilova grijeh. Vikao i korio, svom snagom pozivao Onome koga nisu upoznali.


Oni su šutjeli. Možda se divili. Možda na trenutak i povjerovali. Ali brzo zaboraviše. Jer kad je glas trebalo podignuti, viknuše Razapni.


Da je ostao živ, možda bi usred one gomile viknuo u Njegovu obranu. A možda bi šutio. Prošlo je vrijeme kada su bile potrebne riječi.


Put treba pripraviti. Ne da se njime lakše ide, već da On po njemu dođe. On, dijete u jaslama, Riječ utjelovljena, On, na kojega pade kazna radi našega mira. On, čije nas rane iscijeliše.

 

s. Jana Dražić OP